Wolfgang Amadeus Mozzart
- Rođen je 27.Januara 1791. godine u Salzburgu.
- Mozartova muzička vještina je bila vidljiva čak i kad je bio samo par godina star.
- Otac mu je bio Leopold Mozart, veoma značajan u životu svoga sina.
- Bio je veoma obrazovan i također jedan od vodećih evropskih nastavnika muzike, čija uticajna knjiga Versuch einer grundlichen Violinschule ("pisani članak o osnovama sviranja violine") je bila objavljena iste godine kad je Mozart rođen, otac ga je naučio da svira klavir.
- Život Mozarta je trijumf genija nad ranim sazrijevanjem.
- Brzo je učio, i svoje prve kompozicije piše već u petoj godini života.
- Stari Goethe koji je kao mlad čovjek čuo sedmogodišnjeg dječaka kako drži koncert u Frankfurtu, smatrao ga je nedostižnim u muzici, rame uz rame sa Rafaelom i Šekspirom u njihovim područjima umjetničkog djelovanja.
Mozart na dvoru u Salzburgu (1773-77)
- Nakon što je se konačno vratio sa ocem iz Italije 13. marta 1773. Mozart se zapošljava kao dvorski muzičar kod vladara u Salzburgu princa-nadbiskupa Hyeronimusa Colloreda.
- Kompozitor je bio miljenik u Salzburgu gdje je imao veliki broj prijatelja i obožavalaca.
- Tu je imao priliku da radi u mnogim žanrovima uključujući simfonije, sonate, kvartete za žičane instrumente, serenade i nekoliko manjih opera.
- Neki od ovih ranih radova se izvode i danas.
- Od aprila do decembra 1775. Mozart je razvio entuzijazam za komponiranje violinskih končerta, proizvodeći niz od pet (jedini koji je ikada napisao), uz stalno poboljšanje muzičke istančanosti.
- Zadnja tri violinska končerta (K. 216, K. 218, K. 219) sada su osnova njegovog muzičkog repertoara.
- U 1776. usmjerio je svoje napore na komponiranje klavirskih končerta, čiji vrhunac je bio Es-dur končerto K. 271 iz rane 1777. Kritika ga smatra prekretnicom u njegovom muzičkom radu.
- Unatoč ovim umjetničkim uspjesima, Mozart je bio sve nezadovoljniji boravkom u Salzburgu i udvostručio je svoje napore kako bi pronašao neko drugo mjesto.
- Jedan od razloga, kako se čini je njegova niska plata, 150 forinti godišnje, ali i to da je Mozart čeznuo za sastavljanjem opera, a u Salzburgu je imao samo rijetke prilike za to.Stanje se pogoršalo 1775. kada je dvorsko pozorište zatvoreno.
- Dvije duge ekspedicije u potrazi za poslom (oba Leopold i Wolfgang su tražili) prekinuo je ovaj dugi boravak u Salzburgu: posjetili su Beč od 14. jula do 26 septembra 1773. i München od 6. decembra 1774. do marta 1775. Nijedna posjeta nije bila uspješna, iako je putovanje u München dovelo do uspješnog prvog izvođenja opere La finta giardiniera.
Boravak u Parizu (1777-1778)
U avgustu 1777. Mozart daje ostavku u Salzburgu poziciju i 23. septembra kreće u još jednu potragu za zaposlenjem, s posjetama Augsburgu, Mannheimu, Parizu i Münchenu.
- Mozart se upoznao sa članovima poznatog orkestra u Mannheimu, najboljim u Evropi u to vrijeme. Tu su bili neki izgledi za zapošljavanje u Mannheimu, ali bez uspjeha, i Mozart odlazi u Pariz 14. marta 1778. gdje nastavlja svoju potragu. Njegova sreća u Parizu jedva da je bila bolja. U jednom od njegovih pisama poslatih kući navodi mogućnost da dobije posao kao orguljaš u Versaillesu, ali Mozart nije bio zainteresovan za to. Zapao je u dug i morao je rasprodati svoje dragocjenosti. Ova posjeta se dogodila u vrijeme kad se Mozartova majka razbolijeva i umire 3. jula 1778.
- Dok je Wolfgang bio u Parizu, Leopold je energično tražio mogućnosti za njegov povratak u Salzburg.
- Uz podršku lokalnog plemstva osigurao mu je bolji posao dvorskog orguljaša i koncert-maestra.
- Godišnja plata bila je 450 forinti, ali je Wolfgang nerado prihvatio.
- Nakon što je napustio Pariz 26. septembra 1778. boravio je u Mannheimu i Münchenu, još uvijek u nadi da će dobiti posao izvan Salzburga.
- U Münchenu je opet naišao na Aloysiju, tada vrlo uspješnu pjevačicu, a ona mu je jasno stavila do znanja da više nije zainteresovana za njega.
- Mozart je napokon stigao kući 15. januara 1779. te započeo novi posao, ali njegovo nezadovoljstvo Salzburgom je bilo neumanjeno.
Budući da nadbiskup Colloredo ne bi dopustio Leopoldu da putuje, Mozartova majka Anna Maria ga je pratila na putovanjima.
Mozart u Beču (1781-1791)
U januaru 1781. Mozartova opera Idomeneo premijerno je izvedena s "velikim uspjehom" u Münchenu. Sljedećeg marta kompozitor je bio pozvan u Beč, gdje je njegov poslodavac, nadbiskup Colloredo, prisustvovao proslavi stupanja Josipa II na austrijsko prijestolje.
Svađa s nadbiskupom bila je teža za Mozarta, jer je i njegov otac stao protiv njega.
1782. je bila uspješna godina za Mozartovu karijeru.
4. augusta 1782. godine, oženio se s Constanze Weber protiv želja svoga oca.
On i Constanze su imali šestero djece, ali samo dvoje nisu umrli u djetinstvu. Oboje, Karl Thomas (1784-1858.) i Franz Xaver Wolfgang, nisu se ženili niti imali djecu.
Godine 1784. postaje slobodni zidar i nagovara svoga oca da se također pridruži tom tajnom društvu prije njegove smrti 1787. godine.
Njegova posljednja opera, Čarobna frula (Die Zauberflöte), sadrži mnoge slobodno-zidarske teme i alegorije.
Život mu je bio pun novčanih teškoća i raznih bolesti.
Često nije bio plaćen za svoj rad, a i malo novaca koje je dobio brzo je potrošio na ekstravagantan način života.
Mozart je proveo 1786. godinu u Beču, u jednom stanu koji se može i danas posjetiti u ulici Domgasse 5 iza katedrale Svetog Stjepana.
Tu je komponirao Figarova ženidba (Le Nozze di Figaro).
Nastupao je često kao pijanist, a naročito važno je bilo njegovo takmičenje s Muzijem Clementijem pred carem 24. decembra 1781, a uskoro je bio priznat kao "najbolji klavijaturist u Beču".
Njegova opera Otmica iz Saraja (Die Entführung aus dem Serail) je bila vrlo uspješna i održao je niz koncerata u kojima je izvodio svoja muzička djela kao kompozitor i solist.
Nadajući se gorljivo da će se bespogovorno vratiti Colloredu nazad u Salzburg, Leopold je razmijenio intenzivna pisma sa svojim neposlušnim sinom, pozivajući ga da se pomiri sa svojim poslodavcem
. Međutim, Wolfgang je strastveno branio svoju namjeru nastaviti samostalnu karijeru u Beču.
Rasprava je završila tako što je Mozart smijenjen, oslobađajući se od zahtjeva okrutnog poslodavca i pretjerano zabrinutog oca.
Salomon smatra Mozartovu ostavku kao "revolucionarni korak", koji će uveliko izmijeniti tok njegovog života.
Mozart, svjež nakon obožavanja koje je zaradio u Münchenu, bio je uvrijeđen kada ga je Colloredo tretirao kao pukog slugu, a posebno kada mu je nadbiskup zabranio da svira pred carem kod grofice Thun za novčanu naknadu koja je jednaka polovini godišnje plate u Salzburgu .
Ovo je dovelo do svađe koja je kulminirala u maju, nakon čega je Mozart otpušten na veoma uvredljiv način.
U Beču je, međutim, Mozart postao svjestan nekih bogatih mogućnosti, pa je zato odlučio da se tamo nastani kao slobodni izvođač i kompozitor.
Muzičko stvaralaštvo
Kad je Leopold Mozart počeo da uvodi Mozartovu sestru Nannerl u tajanstveni svijet čembala, ona je pokazivala veliku nadarenost za taj muzički instrument.
Malo je petogodišnjaka ili šestododišnjaka u njegovo vrijeme moglo napraviti lijepe varijacije na muzičku temu ili izvući povezane melodije iz čembala svirajući njegovu klavijaturu tako brzo da i ne vidiš prste.
"Wolfgangerl" kako je njegov otac precizno i sa zaprepašćenjem zapisao:
Za razliku od ostalih "wunderkinda" iz sredine 18. vijeka, Mozart je poboljšao svoja muzička otkrića i svoje nastupe u zadivljujuće lijepe, ne pokazujući ni najmanji znak blijeđenja u običnu prosječnost. Bio je muzički čudotvorac koji nikad nije trebao da ispravlja notne zapise tokom njegovih brzih nadahnuća.
Njen trogodišnji brat se osjetio nadahnutim da sam pokuša naučiti svirati ovaj muzički instrument. Otac je napisao zbirku laganih pjesama za čembalo koje bi pomogle njegovoj kćerki da ga brzo nauči svirati. Mali Mozart je uskoro sam napisao svoju muzičku zbirku koja će kasnije imati historijsku važnost kao izvor njegovog ranog muzičkog razvoja.
Nije mu promaklo da je takva natprirodna vještina vrijedna ovjekovjećenja.
Tek što je napunio petu godinu života, Mozart je poduzeo (za njega) neizbježan prijelaz od izvođača do kompozitora
Bio je potpuno obuzet muzikom tako da je imao malo vremena i strpljenja za druge stvari.
Sam je naučio svirati violinu kad mu je bilo sedam godina.
Uskoro je svirao dovoljno dobro kao solista za javne nastupe.[1]
Prije svoje osme godine napisao je sonate za violinu, čembalo i ostale instrumente, a tokom naredne 1765. godine napisao je prvu simfoniju.
U ovim početničkim godinama proveo je brojne sate slušajući radove drugih kompozitora koji su bili tada u modi, a kao sve novajlije marljivo ih kopirajući.
Njegova navika da obrazuje sam sebe bila je i navika skoro svakog velikog umjetnika: boreći se u stremljenju ka svojoj originalnosti proučavajući i oponašajući svoje prethodnike. Imao je sreče da još kao dječak putuje u velike evropske kulturne centre, gdje je imao priliku da čuje, a ponekad i susretne kompozitore koje je smatrao svojim učiteljima.
Mozartova publika smatrala je njegovu virtuoznost neodoljivom, naročito zbog toga što uopšte nije bio cirkuski zabavljač, nego što je u potpunosti prikazao sebe kao poznavaoca muzičkih osnova.
Već u jedanaestoj godini komponuje svoju prvu operu "La Finta Semplice", koja će biti samo najava većih stvari koje dolaze.
Do svoje šesnaeste godine on više nije trebao da prikazuje sebe kao malog čudotvorca
On je već sazrio u sonati i simfoniji, prvoj vrsti muzike koju je komponovao, a sad je pokazivao svoju nadarenost na područjima opere, oratorija i klavirskih koncerta.
Kako je Mozart muzički sazrijevao, sve više je uključivao karakteristike preuzete iz baroka.
Na primjer, "Simfonija broj 29 u A-duru" KV 201 ima kontrapunktalnu glavnu temu u svom prvom stavku, i eksperimentisanje s nepravilnim dužinama muzičkih fraza.
Neki od njegovih kvarteta iz 1773. imaju finala koja zvuče poput fuga: vjerovatno pod utjecajem Josepha Haydna, koji je uvrstio tri takva finala u svojoj nedavno objavljenoj Opus 20 zbirci.
Utjecaj Sturm und Drang ("Oluja i stres") razdoblja u muzici, sa svojim kratkim nagovještajem romantičarskog doba koje će doći kasnije, uočljiv je u muzici oba kompozitora u tom trenutku. Mozartova "Simfonija broj 25 u g-molu KV 183 je još jedan odličan primjer.
Utjecaj na druge kompozitore
- Mozartov najpoznatiji učenik, koga je Mozart uzeo kao dijete da živi dvije godine u njegovoj bečkoj kući, bio je vjerovatno Johann Nepomuk Hummel, prijelazna figura između klasičnog i romantičnog razdoblja
- Važniji je utjecaj koji je Mozart imao na kompozitore kasnijih generacija. Nakon njegove smrti došlo je do porasta njegovog ugleda, a proučavanje njegove muzike je bio standardni dio obuke klasičnih muzičara.
- Brojni kompozitori su odali počast Mozartu pišući zbirke varijacija na njegove teme. Beethoven je napisao četiri takve zbirke (op.66, op.28, op.40, op.46), dok druge objedinjuju varijacije za klavir i orkestar Frederica Chopina, te arija "La ci darem la mano" iz opere "Don Giovanni" (1827) i Max Regerove varijacije i fuga na temu od Mozarta iz 1914., na temelju varijacije teme iz klavirske sonate KV 331. Ruski kompozitor Petar Iljič Čajkovski napisao je svoju orkestralnu svitu broj 4. u G-duru, "Mozartiana" 1887., u čast Mozarta
- Ludwig van Beethoven, koji je bio mlađi četrnaest godina od Mozarta, cijenjen i pod velikim utjecajem njegovog djela, s kojim je bio upoznat još kao tinejdžer. Za njega se smatra da je svirao u dvorskom orkestru u Bonnu, prilikom izvođenja Mozartove opere. Zbog toga je putovao u Beč 1787. nadajući se da će učiti kod starijeg kompozitora.
- Mozartove simfonije, klavirski concerti grossi, klavirske i violinske sonate, kamerna muzika, divertimenta, opere, koncertne arije i mise dostigli su takav nivo da je samo nekoliko kompozitora moglo se samo nadati da to dostignu.
- Mozart je kratko vrijeme pred smrt bolovao od nepoznate bolesti. Do samog kraja trudio se dovršiti svoje posljednje djelo – Rekvijem, koje je pisao po narudžbi grofa Walsegga.
- 5. prosinca 1791. umro je u 1.00 sat ujutro pod misterioznim okolnostima Wolfgang Amadeus Mozart, u dobi od samo 35 godina
Nema komentara:
Objavi komentar